Mravince je smješteno na brežuljku jugoistočno od planine
Mosora, sjeveroistočno od
Solina, jugoistočno od
Klisa, a sjeverno od
Splita. Prvi pisani spomen imena mjesta Mravince datira iz 1681. god. u spisu gen. providura Geronima Cornera u kom on zapovijeda da seljaci Mravinaca združe svoje kuće na brežuljku Mravince. Prema tome 1681. godine sigurno postoji selo pod tim imenom, iz ove isprave znamo i po čemu je dobilo ime, po brežuljku na kom su se kuće tog sela sakupile, a ranije su vjerojatno bile razasute po polju. Po čemu je pak brežuljak Mravince dobio ime zasad nema čvrstih dokaza, pretpostavlja se vjerojatno po biljci mravinac (ili poznatije kao origano) koja je na tom brežuljku rasla u izobilju. Da je i prije samog spomena imena mjesta Mravince bilo života na ovom prostoru dokazuje oporuka svećenika Crnote iz 1144. god. u kojoj ovaj svećenik ostavlja ženskom samostanu sv.Benedikta u Splitu svoju baštinu u mjestu koja se hrvatskim jezikom zove Pod Kukom ( "in loco qui sclavinica lingua Pot Colco nominatur"). U kasnijim slučajevima selo se naziva samo Kuk, ali u različitoj latinskoj grafiji prema tome kako je latinski pisac čuo hrvatski poluglas.
Staro selo Kuk je nestalo u vrijeme turskih ratovanja oko Klisa a na mjestu negdašnjeg sela razvila su se dva manja svako s posebnim imenom i položajem, sela
Kučine i Mravince. Danas Mravince broji negdje oko 1200 stanovnika i ta brojka svakodnevo raste.
Budući se Mravince nalazi svega petnestak minuta autom od centra grada Splita ali isto tako zbog dobre prometne poveanosti prema ostalim gradovima/općinama Trogiru, Omišu ili Dugopolju, Mravince je sve zanimljivije kako ljudima iz okolice pa tako i fetivim (kako se ono kaže) Splićanima.
Mravince često puta nazivaju "balkonom" Splita jer se iz njega pruža lijep pogled kako na Split i okolicu tako i na srednjodalmatinske otoke Brač, Hvar, Vis i Šoltu.
Tekst je preuzet s
http://mravince.blog.hr.
