Piše: Jurica Gizdić
Šah je najstarija od sviju poznatih igara. Ne zna se točno odakle potječe. Ali je utvrđeno da je šah prvi put igran u Indiji ili u Perziji.
Šah je sport za kojega s pravom možemo reći da je solinski tradicionalni sport. U Solinu se igrao između dva svjetska rata, a možda i prije, igralo se u Pjerinčevoj kući na Širini, u restoranu Gašpić. Šah se igrao i u solinskom Domu. U okviru solinskog sokolskog društva postojala je šahovska sekcija koja je djelovala do početka Drugoga svjetskog rata.
Poslije Drugoga svjetskog rata šah se već 1946. počinje igrati, i to u tvornicama cementa u Majdanu i Svetom Kaji, a iste godine u Solinu se osniva šahovska sekcija u okviru Fiskulturnog društva Naprijed. Godine 1946. u Klisu se osniva Fiskulturno društvo Zvijezda, koje ima i šahovsku sekciju. Šah se igra i u Mravincima, Kučinama i Vranjicu.
Turnir na 100 ploča u Svetom Kaji
Šah su u tvornicama cementa najprvi počeli igrati inženjeri, tehničari i službenici, a kasnije i ostali radnici. U to vrijeme održavaju se međusobni susreti tvornica u šahu. Iz tog vremena kao kvalitetniji šahisti i prvi igrači spominju se Mile Jurić, Ante Bego, Egon Valić, Vladimir Sekić, Josip Milišić, u tvornici u Svetom Kaji, a u Majdanu Josip Crnković, Zlatko Bučan, Boris Perko, Pavao Braco Radić, Mile Glavina.Godine 1954. u Svetom Kaji se osniva šahovski klub koji se zvao Prvoborac, te bio registriran u Hrvatskom šahovskom savezu. Uz pomoć sindikalne organizacije tvornice cementa klub nabavlja 20 komada šahovskih kutija, šest šahovskih satova i nekoliko knjiga iz teoretske osnove šahovske igre, kao i odgovarajuće obrasce i uputsva za organizaciju šahovskih turnira, za stjecanje potrebitih kategorija u šahu. Krajem 1954. unutar šahovske sekcije organiziraju se turniri za stjecanje četvrte i kasnije treće kategorije. Tih godina Šahisti Prvoborca su redoviti sudionici mnogih šahovskih turnira i međusobnih službenih susreta. Klub je nastupao na prvenstvima Dalmacije, i nastupao protiv ekipa: Jugovinil iz Kaštela, Dinare iz Knina, zatim protiv splitskih klubova Mornar i Poštar. Tada su nastupali Pere Brkljačić, Jozo Barišić, Vlade Butina, Tomislav Listeš, Mirko Jankov, Ante Barišić, Ante Spajić i drugi, te kasnije sigurno najkvalitetniji šahist Slaven Jurić.
Godine 1957. klub organizira turnir na 100 ploča u radničkom restoranu u Svetom Kaji, na kojem nastupa i velemajstor Aleksandar Matanović. Igraju se simultanke i s ostalim poznatijim šahistima, a klub djeluje do 1962., kada se gasi, ali u tvornicama se i dalje igra poglavito na Radničkim sportskim igrama gdje šahisti iz Solina ostvaruju izuzetne uspjehe.
Šahovska ekipa tvornice salonita u Vranjicu 1960. prvak je svoje grupe, šahovskih ekipa splitskog kotara, za koji tada nastupaju Ivo Krstulović, Toma Bulić, Kažo Grgić i Ante Benzon. Na inicijativu Dragutina Grgurevića i Brace Radića, osniva se 1972. godine šahovski klub Dalmacijacement, koji uglavnom nastupa na radničkim sportskim igrama. Te godine za šahiste Dalmacijacementa nastupaju: Slaven Jurić, Ivo Krstulović, Milivoj Alfirević, Kažimir Grgić, Jozo Biočić, Ratko Tomić i Dragutin Grgurević.
U to vrijeme šah se intenzivno igra po mjesnim zajednicama, ali ipak po rezultatima i kvaliteti prednjače cementaši za koje 1986. nastupaju: Slaven Jurić, Ivo Krstulović, Slavko Georgijevski, Eugen Benzon, Rade Vuković. Za šahiste Dalmacijacementa na Radničkim sportskim igrama 1989. nastupaju Zoran Kalanj, Aleksandar Toman, Ivo Ramljak, Boris Bilić, Marinko Šimleša i Silvestar Benić.
Mravi na tronu
Međutim, 15. prosinca 1984. u Mravincima se osniva šahovski klub Mravince koji danas nosi naziv GŠK Mravince - Dalmacijacement. Jasno, i prije osnivanja kluba tradicija igranja šaha postojala je u Mravincima. U početku su u klubu bili poglavito igrači iz Mravinaca, a jedino je Marin Rogulj imao prvu kategoriju. Da bi se osnovao Splitski šahovski savez, nedostajao je peti klub. Prvi predsjednik kluba bio je Josip Barač, tajnik Ante Marović, a blagajnik Ivo Lozić.U početku je bilo različitih reakcija, od podsmijeha i nevjerice, do mišljenja da je još jedan šahovski klub u ovoj sredini suvišan. Međutim mravi šute i marljivo rade.
Trebalo je u startu svladati dosta problema, od pronalaženja igračkog kadra, financijskih sredstava, prostorija, rekvizita itd. Najveći problem bio je pronalaženje dovoljnog broja igrača jer za sudjelovanje u Dalmatinskoj ligi bilo je potrebno šest seniora, dvije žene i dva omladinca uz odgovarajući broj rezervnih igrača. Sigurno je najveći uspjeh što su uspjeli iz svoje sredine odgojiti omladince i šahistkinje. To je bio preduvjet za ravnopravnu borbu s klubovima duže tradicije i široke lepeze igračkog kadra. I rezultati su došli. U listopadu 1988. šahovski klub Mravince plasirao se u Hrvatsku ligu u konkurenciji osam dalmatinskih klubova te time demantirao nevjernike i kritizere. Takvima je bila šokantna vijest da je ŠK Mravince na finalu Dalmatinskog seniorskog kupa na Visu 1989. osvojio prvo mjesto u konkurenciji dvadeset dalmatinskih ekipa i stekao pravo predstavljati Dalmaciju na finalu kupa Hrvatske. Ekipa u sastavu nacionalni majstor Filip Ljubičić, majstorski kandidati Slaven Jurić, Vjekoslav Biliškov i Darko Bočina, prvokategornik Zoran Kalanj i kapetan Ivo Lozić osvojila je 15 bodova iz dvadeset partija, dakle bez ijedne izgubljene partije (10 pobjeda i 10 remija). Tablica je izgledala ovako: 1. ŠK Mravince 15 bodova, 2. ŠK Metalac - TEF - Šibenik 13,5 bodova, 3. ŠK Makarska 13 bodova, 4. ŠK Vis 12,5 bodova, 5. ŠK Jugovinil 12 bodova itd.
Ovo su bili počeci stvaranja mravinske šahovske legende, kluba koji je pronio slavu Solina i Mravinaca diljem naše države i Europe, kluba koji je dao višestruke državne prvake i pobjednike kupa; ti uspjesi ne čude, jer šah je ipak naša solinska, rekli bismo cementaška tradicija.